
Tradicija obilježavanja mevluda je stara više od 800 godina. Vladar Irbila Muzafer Kevkeberi je sa najljepšom namjerom i željom da probudi ljubav i slast omladine i širih narodnih masa prema Poslaniku sal Allahu alejhi ve sellem, dao da se napiše mevlud pod nazivom Et-tenviri fi mevlidi-l- beširin-nezir. Tako je mevlud dobio svoj zvaničan oblik kao manifestacija i tradicija od tog vremena pa do danas.
Elemente mevludiš-šerifa nalazimo još u prvoj generaciji muslimana. Hasan b. Sabit, Ubejde b. Ka`ab, Abdullah b. Abbas radijAllahu `anhum su samo neki od ashaba koji su se bavili pjesništvom. Oni su svoju ljubav prema Muhammedu alejhis selam iskazali kroz stihove i prozu. Naravno, pjesništvo je bilo rašireno među arapima, i pjesnici su u tom vremenu imali veliku ulogu u oblikovanju društva. Pjesnici su tada imali uticaj sličan današnjem uticaju medija, televizije i interneta.
Ovdje se nesumnjivo govori o jednoj drugoj vrsti pjesništva koje nadmašuje pjesništvo predislamskih arapa. Tema ove vrste pjeništva je bio islam. Muhammed alejhis selam ovo pjesništvo nije zanegirao, već ga je iskoristio u borbi protiv mnogoboštva. U predajama se navodi da su pijesnici u islamu imali zadatak da ohrabre i morališu muslimane u raznim prilikama. Pjevali su o islamu, o Uputi, o Muhammedu alejhis selam, pa čak i u Poslanikovoj džamiji u Medini. Sve su ovo elementi koji nesumnjivo nisu promakli učenjacima kada su trebali iznijeti svoj stav o mevludu. Zbog povezanosti mevluda sa tradicijom koja se veže za prvu generaciju muslimana, većina učenjaka je mevlud okarakterisala kao nešto što je lijepo i pozitivno. read more