Nova 1445. hidžretska godina nastupa u utorak, u akšam, 18. jula


Slavljen neka je Onaj koji je u svojoj Časnoj Knjizi rekao:

إِنَّ الَّذِينَ آمَنُوا وَالَّذِينَ هَاجَرُوا وَجَاهَدُوا فِي سَبِيلِ اللَّهِ أُولَٰئِكَ يَرْجُونَ رَحْمَتَ اللَّهِ ۚ وَاللَّهُ غَفُورٌ رَّحِيمٌ

Oni koji vjeruju i koji se isele i bore na Allahovom putu, oni se mogu nadati Allahovoj milosti, a Allah prašta i samilostan je.” (El-Bekare,218.)

Braćo i sestre,

U danima smo u kojima se muslimani čitavog svijeta prisjećaju hidžre Allahovog Poslanika, a.s. Prema Takvimu Rijaseta 1. muharrem nove 1445. hidžretske godine nastupa u utorak, u akšam 18. jula.

Iz godine u godinu muslimani se prisjećaju poruka i pouka hidžre, a početkom nove hidžretske godine svode račun sa sobom i prave planove za godinu koja je pred nama. Hidžra je bila vrhunac žrtvovanja Poslanika i njegovih ashaba, koji su bili prisiljeni radi svoje vjere napustiti domovinu. Bila je to prekretnica u Poslanikovoj, a.s, misiji i prijelomni trenutak u historiji islama. Nije bilo davno kada smo i mi Bošnjaci bili iskušani progonima i iseljavanjima,a i danas je ovo pitanje u vrhu svjetskih, ali i naših nacionalnih problema i dilema.

Danas žrtvovanje za vrijednosti vjere od nas ne traži da se iselimo iz svojih domova. Naprotiv. Svoju žrtvu sada iskazujemo i dokazujemo svojim ostankom u domovini, jačanjem veza sa domovinom i džematom.

Još za života Poslanika, a.s, ashabi koji nisu imali prilike s njim učiniti hidžru pitali su ga kako mogu postići stepene muhadžira, na šta im je on odgovorio: „Muhadžir je svaki onaj koji napusti sve ono što je Allah dž.š. zabranio“. (Buharija)

Tako i mi danas razumijevamo hidžru, kroz poruke i pouke od kojih su brojne i aktuelne, a ne samo kao značajan događaj u historiji islama.Zasigurno temeljna  poruka hidžre jeste ona da biti muslimanom znači vjerovati u vrijednosti za koje se vrijedi žrtvovati.

Ashabi koji su sa Poslanikom, a.s. činili hidžru nisu išli za boljim dunjalučkim životom, nego su se žrtvovali za vjeru, kao najveću vrijednost, najviši cilj.Nije principijelnostu tome da se principijelno brane samo vlastiti interesi i privilegije. Sjetimo se samo jednog od tih ashaba koji su krenuli putem hidžre. Od Suhejbaer-Rumija su mekanskimušrici tražili da im, ako želi krenuti putem hidžre, ostavi sav svoj imetak, što je on i učinio. Čuvši za to, neki muslimani su rekli da je Suhejbbankrotirao i propao, na što je Poslanik, a.s., rekao: ”Suhejb je na dobitku! Suhejb je profitirao!”.

Jedna od poruka hidžre je i da znamo da uspjeh projekata čitave zajednice u konačnici počiva na žrtvi najizraslijih pojedinaca. Hazreti Alija, r.a, je odabrao da legne u Vjerovjesnikov, a.s., krevet kako bi zavarao atentatore i zaštitio Poslanika, pokazujući spremnost da žrtvuje i svoj život. Ne treba čekati da svi budu spremni na žrtvu, da svi urade ono što trebaju da bismo mi uradili ono što je na nama. Vjernici prednjače u dobru, oni su „es-sabikunefil-hajrat“. Oni su drugima uzor i za svoje dobro djelo ne očekuju ni od koga nagradu osim od Uzvišenog Gospodara.

Hidžra nas uči da niko ne može sam voditi zajednicu i da su predvodnicima potrebni iskreni pomagači i savjetnici, ljudi poput Ebu Bekra, r.a,  na kojeg se Božiji Poslanik, nakon Svevišnjeg, oslanjao u teškim i presudnim trenucima.

Islam nadilazi nacionalne, rasne, etničke, plemenske i sve druge podjele, ali itekako afirmiše ljubav prema domovini.

Poznato je da je Muhammed a.s., kad je bio prisiljen napustiti Mekku, za trenutak zastao, okrenuo se prema njoj, zaplakao i izrekao poznati hadis: „Tako mi Allaha, zaista si ti najbolja i Allahu najdraža zemlja, i da nisam prognan iz tebe, nikada te ne bih napustio.“ (Tirmizi, Ibn Madže i Nesai)

Kada je jedan od Mekelija došao u Medinu nakon hidžre, Poslanik, a.s. ga je upitao: „U kakvom si stanju ostavio Mekku?“ On je njemu i prisutnim ashabima počeo opisivatimekanske ljepote; govoriti im o ljepoti njenog zraka i ljepoti njenih ulica, nakon čega ga je Vjerovjesnika.s. zamolio da stane rekavši mu: „Rasplakat ćeš nas,Usejle, ovo je bilo dovoljno.“

Ko je posjetio dolinu u kojoj je smještena Mekka, zna da je to spaljena pustinja, nepristupačna za život koju i Kur'an Časni opisuje kao „dolinu u kojoj ništa ne raste“. Ali je ona Poslaniku, a.s, bila dom. A ljubav prema domovini nije samo zbog njene fizičke ljepote, nego i zbog osjećaja za porodicu i dom, za sigurnost i pripadanje.

I naš je čuveni mostarskialim Mustafa Ejubović-Šejh Jujo iz sedamnaestog vijeka pisao kako bi „da nije ljubavi prema domovini, opustjeli krševiti krajevi“.

Obično se vrijednost i važnost ljubavi prema domovini spozna tek kada se ona napusti ili, ne daj Bože, izgubi. Jedna arapska poslovica kaže: „Ne poznaje domovinu, ne zna vrijednost domovine osim onaj ko je napusti, ko upozna gurbet- tuđinu i šta znači biti stranac.“

Zato bi bit ovogodišnje poruke hidžre za nas Bošnjake u domovini i svijetu trebala biti poziv da se pobrinemo o svojoj domovini, državi i narodu, o svom vatanu.

Na kraju, molim Uzvišenog Gospodara za milost i oprost naših grijeha. Molim Ga da učini ovu našu zemlju sigurnom i prosperitetnom i sve zemlje svijeta, da Zemljom zavlada Njegov Mir i da ujedini naša srca u iskrenosti i dovi.


Be the first to comment

Leave a Reply