VIJESTI

ŽIVOT I DJELO
Hfz. muderris Hajrudin ef. Abdurahmanović je rođen 1857. godine u selu Godijevo kod Bijelog Polja. Potječe iz porodice – plemena Skoke. Početno vjersko obrazovanje stiče u selu Raduljići, pred Kurtefendijom i Abid- efendijom. Daljnje učenje nastavlja u selu Vrbe, pred Jusuf-efendijom Soićem, a nakon toga svoje daljnje obrazovanje nastavlja u Đakovici u Velikoj medresi, gdje je ostao punih sedam godina. Sluša predavanja istaknutih alima tog vremena, i to: Islama ef., Junusa ef., Munla Hajruša ef., Ismaila ef., te njegovog sina Omera ef., zatim čuvenog alima Munla Jahja ef. Još kao učenik Velike medrese u Đakovici uči hifz pred Ilijas-efendijom i uspješno
ga okončava. U Medresi je, također, stupio u tesavvufski red i postao derviš Nakšibendijskog tarikata i primio je Inabu Silsinamu od nadležnog šejha rahmetli hfz. Hasana ef. ibn Husni Prizenli iz Prizrena, koji je tada bio ovlašten od glavnog šejha, Sulejmana ef. Baba, koji je bio bolestan. Poslije uspješnog okončanja školovanja u Đakovici, svoje daljnje naukovanje nastavlja u Istanbulu. Dolaskom u Istanbul, 1897. godine, upisuje DARUL FUNUN i uči pred timom poznatih alima, od kojih je glavni bio EBU ABDURAHMAN MUHAMMED ŠAKIR, sin Omerov, iz Tokata, muderris sultan Fatihove džamije, poznatiji pod imenom hfz. Šakir Istanbuli, od kojeg dobija IDŽAZETNAMU
20. ševvala 1329. godine. Pored diplome sa DARUL FUNUNA, Hajrudin ef. posjeduje i zasebnu diplomu ŠEH ZADA. Svoje duhovno putovanje kroz suzam nastavlja i u Istanbulu u okviru Nakšibendijskog tarikata. U
Istanbulu je sticao naukovanje zajedno sa Nurom ef. Zahićem iz Sarajeva, Muhammed Šeetom ef. Kurtom, tuzlanskim muijom iz Tuzle, Hasanom ef. Smajlovićem, Muhamedom ef. Potogijom, Salihom ef. Sivčevićem iz Vražića, Abdul Gani Ibrahimbegovićem, brčanskim muderrisom. Nakon okončanja školovanja u Istanbulu, koje je trajalo 10 godina, prolazi kroz Čelić, gdje drži prigodno predavanje. Ugledni mještani Čelića zatražili su od Hajrudina ef. Abdurahmanovića da ostane u Čeliću kao muderris u Čelićkoj medresi, što je i prihvatio. Rad u Čelićkoj medresi bio je zamrznut, s obzirom da je 10 godina prije njegovog dolaska preselio na ahiret muderis pomenute medrese, poznati alim kurra haz Osman ef. Sprečaković. Dužnost muderrisa u Čelićkoj medresi obavlja od 1907. do 1917. godine. Također, 1907. godine Hajrudin ef. Abdurahmanović se ženi iz poznate ulemanske porodice Sivčević iz Vražića, i to Eminom Sivčević, amidžićnom poznatog muderisa i direktora Behram-begove medrese u Tuzli, Saliha ef. Sivčevića. Nakon poroda, 1908. godine, Emina je zajedno sa djetetom preselila na ahiret. Iste godine, Hajrudin ef. ženi Pašu iz porodice Jakubović, čiji otac, hadži Derviš, vodi porijeklo iz Podgorice, od porodice Dervanović. Hajrudin ef. je imao tursko državljanstvo, zbog čega biva pozvan u tursku vojsku, odnosno učešće u ratu 1914-1918. godine, ali nije otišao u rat, jer je njegov punac hadži Derviš Jakubović bio imućan čovjek, tako da je platio bedeluk, novčanu naknadu u te svrhe, koja je bila veoma visoka, i tako je ostao slobodan i nastavio sa svojim radom. Od 1908. do 1919. godine Hajrudin-efendiji je umrlo petero djece. Te godine u mjesecu julu rodila se Ajša, koja je i danas živa i stanuje u Čeliću. Dok je bio kod svoje rodbine u Bijelom Polju, 1917. godine, pojedinci iz Čelića su porušili čelićku medresu zbog njene dotrajalosti, te na tom mjestu, od skoro istog materijala, sagrađena je manja zgrada “Mektebi ibtidaija”. Po povratku iz Bijelog Polja, Hajrudin ef. ostaje bez posla i bez ikakve materijalne naknade, što ga je prisililo da od nadležnih vjerskih vlasti, odnosno Ulema-i-medžlisa zatraži da obavlja dužnost sejjar-vaiza (putujući predavač – vaiz). Tu dozvolu je dobio 06. septembra 1917. godine. Također, dobija otvorenu preporuku, 22. septembra 1921. godine, od naibu reisa Okića da mu Kotarsko vakufsko-mearifsko povjerenstvo i džematski medžlisi budu na ruci da može izvršavati dužnost sejjar-vaiza U mjesecu aprilu 1923. godine, rođen je Hajrudinov sin Muhamed, koji je učio pred svojim ocem i bio jako inteligentan i sposoban. Već od petnaeste godine zajedno sa ocem je išao širom Bosne i Hercegovine i držao javna predavanja. Ubijen je 01. 10. 1944. godine od strane fašista. Kćerka Fatima rođena je u mjesecu septembru 1925. godine, koja je živjela
u Švedskoj, gdje je umrla i ukopana. Hajrudin-efendiji Abdurahmanoviću je izdata posebna dozvola za održavanje vazu-nasihata u cijeloj Bosni i Hercegovini, ali jedino za vrijeme mjeseca redžeba, ša´bana i ramazana, 22. 03. 1926. godine u Sarajevu. Kćerka Zejneba rođena je u mjesecu maju 1927. godine, a trenutno se nalazi u Švedskoj. Sin Ahmed ef. rođen je 15. marta 1930. godine i trenutno živi kao penzionisani imam u Čeliću. Kćerka Emina rođena je u mjesecu aprilu 1932. godine, a umrla je 1960. godine. Dozvolu za obavljanje dužnosti sejjar-vaiza u cijeloj Kraljevini Jugoslaviji dobio je od reisu-l-uleme Maglajlića, 04. avgusta 1935. godine u Beogradu. Njegov angažman kao sejjar-vaiza u toku Drugog svjetskog rata bio je ograničen samo na mjesto Čelić i užu okolinu. Dužnost sejjar-vaiza obavlja do 1955. godine, kada je obolio i postao nepokretan od bolesti nogu. Međutim, 1953. godine odlazi u penziju, ali mu je 1954. godine oduzeto pravo na penziju zbog nepriznavanja pomenutih dozvola i ovlaštenja kao sejjarvaiza od strane VIS-a, a u potpisu reisu-l-uleme Ibrahim ef. Fejića, a na zahtjev komunističkih vlasti. Tako Hajrudin ef. ostaje bez zaslužene egzistencije, ali je nafaka i dalje tekla i bila “MIN DŽIHETILLAH”. Kao sejjar-vaiz obilazio je sva veća mjesta u Bosni i Hercegovini, odnosno Kraljevini Jugoslaviji (Crna Gora, Kosovo, Sandžak) i držao javna predavanja. read more

U proteklom periodu džemat Nahvioci je realizirao niz značajnih projekata. Neki od njih su: ispisivanje kaligrafija na enterijeru džamije, ograđen je harem džamije i mezarja, radovi na kanalizaciji kod džamije, asfaltiranje parkinga, rekonstrukcija mekteba, uvođenje grijanja i dr.

Džemat Nahvioci je nastavio ulagati u najvažniji vakuf ovog džemata – džamiju. Vrijedne džematlije su pokrenule akciju sanacije krova na džamiji i ugradnji toplotne pumpe. Vrijednost ovog projekta je 50. 000 KM. read more

U petak 05. decembra 2025. godine u džematu Čaršija Koraj poslije jacije-namaza održana je mevludska svečanost.

Nakon jacije-namaza i proučenog ašareta goste i domaćine je poselamio mjesni imam Mersudin-ef. Nakičević i glavni imam Medžlisa IZ Čelić Džemal-ef. Šadić. Džemal-ef. je istakao važnost mevludskih okupljanja. Ukazao je na značaj sjećanja na hfz. Seida-ef.  Zenunovića kao korajskog alima koji je napisao poznati bosanski mevlud.

Večerašnji predavač je bio hfz. Bajro-ef. Delić, imam džemata Tupković, koji je podsjetio džematlije na obavezu učenja salavata na Muhammeda a.s. i slijeđenje njegovog sunneta. read more

U organizaciji Odjela za brak i porodicu Muftijstva tuzlanskog i Medžlisa IZ Čelić, u subotu 29. novembra 2025. godine nakon podne-namaza, u džematu Ratkovići je održano predavanje na Kursu islama za žene.

U ime domaćina prisutnima se obratio i uputio riječi dobrodošlice imam džemata Ratkovići Ibrahim-ef. Bećirović.

Predavanja su održale prof. Azra Fazlović na temu “Žena i njena uloga u porodici i društvu” i prof. Amina Đulović na temu “Porodična komunikacija”. read more

29. novembra 1991. godine rezervisti JNA oteli su mr. Abdulaha Kovačevića. 15. januara 1992. godine u Vražićima kod Čelića ukopan je mr. Abdulah, magistar ekonomskih nauka, predsjednik MBO Bijeljina. Potraga policije iz Lopara, Tuzle i Sarajeva nije urodila plodom, a njegov nestanak izazvao je proteste u Vražićima, Čeliću te ispred zgrade Općine Lopare. Ljekar Radomir Kerović, tadašnji predsjednik SDS-a, a kasnije četnički vojvoda, okupljenima je rekao: “Ništa ne brinite, Abdulaha ćete dobiti živa ili mrtva”. Unakaženo Kovačevićevo tijelo pronađeno je 6. januara 1992. godine na brdu Žunovo nedaleko od Vražića… Abdulah Kovačević, prvi šehid u sjeveroistočnoj BiH, rođen je 3. maja 1954. godine od oca Avde i majke Aiše. Osnovnu školu završio je u Vražićima, a srednju u Brčkom. Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Subotici, postdiplomski studij završio je u Ljubljani, a na Beogradskom univerzitetu pripremao je doktorsku disertaciju. Poznato je da je s profesorima u Beogradu došao u sukob zbog nacionalnog imena Bošnjak. Objavio je pedeset naučnih radova iz oblasti ekonomije, a svoje osvrte na predratnu političku situaciju objavljivao je u mnogim novinama. Za života je objavio zbirku poezije pod naslovom “Zlatne kiše”, a posthumno je objavljena njegova zbirka poezije “Bosnoljublje”. U njoj naslućuje svoju smrt stihovima: “Umrijeti majko hoću da ne bude Bosna, što ostalo od života, bilo bi me živjet’ sram”. U svakoj nepravdi i zlu vidim od svog tijela gomilu kostiju i ispijene oči, stihovi su slutnje rahmetli mr. Abdulaha Kovačevića, koji su ispisani na nišanu njegovog mezara u rodnom mjestu Vražići kod Čelića. Tu je ukopan 15. januara 1992. godine, a njegova sudbina neraskidivo je vezana za sudbinu njegovog naroda i njegove domovine. Istupio je iz SKJ, a potom postao predsjednik Muslimanske bošnjačke organizacije (MBO) u ovom dijelu BiH. Upozoravao je na strahote koje se spremaju bošnjačkom narodu i Bosni i Hercegovini. Autor je elaborata o društvenoj i ekonomskoj opravdanosti formiranja općine Čelić, odnosno izdvajanja iz općine Lopare onog dijela na kojem žive Bošnjaci i Hrvati. Provedeni referendum dao mu je za pravo i općina Čelić u sastavu FBiH danas je stvarnost. Unakaženo Kovačevićevo tijelo pronađeno je 6. januara 1992. godine na brdu Žunovo nedaleko od Vražića. Njegovi sestra Mina i zet Vahid Muminović sjećaju se tih dana. Zvanično objašnjenje: – Policija iz Lopara mi je javila da ponesem jedno ćebe i da krenem automobilom dokle mogu ka Lukavici. Rekli su da je pronađeno tijelo rahmetli Abdulaha . Ističe da je tijelo pronađeno na nepristupačnom brdu te da je najvjerovatnije izbačeno iz helikoptera. Zvanično objašnjenje da je Kovačević izvršio samoubistvo skokom sa stijene smatra cinizmom. – Kad sam tamo stigao, obdukcija je već bila završena. Jedina stijena je bio kamen koji je razbio Abdulahovo tjeme kad je izbačen iz helikoptera. Na tijelu je bila samo košulja, a vidjeli su se tragovi mučenja, paljenja, urezivanja nožem. Oči upale, podočnjaci tamni, a stopala su bila smežurana kao da je dugo stajao u vodi – svjedoči Muminović. Nakon svega što se desilo on više ne vjeruje da će krivce stići kazna i dodaje da je sudbina Abdulaha Kovačevića vječita opomena svim Bošnjacima. Ni slutili nisu da je majka znala da joj je sin ubijen. Abdulahova sestra Mina sjeća se da je njen brat, koji je živio u Bijeljini, a radio u Termoelektrani Ugljevik, uzeo slobodne dane da se odmori od svega. – Sigurno im je smetalo ono što je pisao i što je radio. Danima su ga pratili, vrebali, a posljednji put vidio ga je jedan komšija pored rijeke Šibošnice. Krenuo je da obiđe zasade oraha koje je uzgajao. Tada je tu bila jedna jedinica JNA i jasno je šta se dogodilo. Odmah smo išli da ga tražimo, ali uzalud – sjeća se Mina. Kazuje da se otac Avdo nadao da će ubice stići kazna, sve do smrti 2007. godine. Iste godine umrla je i majka Aiša, kojoj su govorili da se njen sin razbolio i od bolesti umro u Brčkom. Ni slutili nisu da je ona znala za sinovljevu sudbinu. – Nakon njene smrti pronašli smo isječak iz novina koji je čuvala u njedrima. Pisalo je: “Kako je ubijen Abdulah Kovačević: Bačen iz helikoptera!” – kaže Mina i dodaje da se obistinilo sve ono, i ružno i lijepo, o čemu je pisao, što je predviđao i čemu se nadao njen brat. read more

Povodom Dana državnosti Bosne i Hercegovine, u Sportskoj dvorani Luke u Gračanici danas su održani VI sportsko-edukativni susreti “25. novembar” za djevojke na nivou Muftiluka tuzlanskog. Ovogodišnji domaćin susreta bio je Medžlis Islamske zajednice Gračanica, u saradnji s Muftijstvom tuzlanskim, Odjelom za brak i porodicu MIZ Gračanica i Mrežom mladih.

Naša Ajla Gocić osvojila je treće mjesto u disciplini stoni tenis.

Na susretima je učešće uzelo deset medžlisa: Gračanica, Zvornik, Kladanj, Živinice, Puračić, Čelić, Bijeljina, Banovići, Tuzla i Odžak. read more

25. novembra 1943. godine Bosna i Hercegovina je, dakle, obnovila svoju državnost, koju je izgubila 1463. godine, kada je Bosna potpala pod upravu Osmanske imperije.

Nakon nekoliko dana pomenuta odluka ZAVNOBIH-a je potvrđena i ozvaničena na Prvom zasjedanju AVNOJ-a, odnosno Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije, u Jajcu. Treba napomenuti da je BiH, nakon što je oslobođena 1945. godine, dobila zastavu i grb, koji su bili njeni prepoznatljivi i glavni simboli za vrijeme socijalizma, sve do 1992. godine i početka agresije na BiH. read more

U petak 21. novembra 2025. godine u džematu Gornji Humci poslije jacije-namaza održana je mevludska svečanost.

Nakon jacije-namaza i proučenog ašareta goste i domaćine je poselamio imam hfz. Ajdin-ef. Sinanović i glavni imam Medžlisa IZ Čelić hadži Džemal-ef. Šadić. Džemal-ef. je ukazao na značaj čuvanja dina-vjere, tradicije i svoje domovine.

Večerašnji predavač je bio hadži Mersudin-ef. Nakičević koji je govorio o poštivanju znanja i učenih ljudi. Osvrnuo se i na konkretne primjere oživljavanja sunneta Muhammeda a.s. read more

U četvrtak 20. novembra 2025. godine poslije jacije-namaza u džematu Čaršija Čelić stručno predavanje je održao prof. dr. sc. Redžo Čaušević. Tema predavanja je: Značaj psihologije u prevenciji stresa i depresije kao “ubica” 21. vijeka.

Prof. dr. sc Redžo Čausević je redovni profesor za oblast “Socijalne biomedicinske znanosti” na Fakultetu zdravstvenih studija u Sarajevu.

Osnovnu i srednju školu završio je u Sarajevu. Diplomirao je na Visokoj školi za socijalne radnike Sarajevu i stekao zvanje diplomirani socijalni radnik. Zatim je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, na Odsjeku za pedagogiju i psihologiju, stekao stručno zvanje profesor pedagogije psihologije. Završio je postdiplomski specijalistički studij iz traumatske psihologije koji je organizirao Odsjek za psihologiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu i institut za psihologiju “Ludwig Maximilian” iz Münchena, stekavši stručno zvanje specijaliste traumatske psihologije. read more

U organizaciji Odjela za brak i porodicu Muftijstva tuzlanskog i Medžlisa IZ Čelić, u subotu 15. novembra 2025. godine nakon podne-namaza, u džematu Džihani Čelić je održano prvo predavanje na Kursu islama za žene.

U ime domaćina prisutnima se obratio i uputio riječi dobrodošlice imam džemata Ilham-ef. Mrahorović.

Veoma inspirativna i nadahnuta predavanja održale su profesorice Lejla Husić i Medhija Husić Muhamedbegović.

Prof. Lejla Husić je održala predavanje na temu “Duhovna dimenzija islamskih šarta”, a prof. Medhija Husić Muhamedbegović na temu “Odjeća duhovnosti, odgovor na ovovremene moralne izazove”. read more