Drugi dan Ramazanskog bajrama se obilježava kao Dan šehida

U subotu 21. marta 2026. godine je drugi dan Ramazanskog bajrama kada se obilježava Dan šehida.

To je dan sjećanja na sve one koji su dali svoje živote braneći svoju porodicu i čast, svoju vjeru i domovinu.

U Kur'anu Časnom, prvenstveno značenje riječi šehid je svjedok, svjedok istine koji tu svoju vrijednost potvrđuje u različitim okolnostima. Jedno od lijepih Allahovih imena je upravo šehid (Allah je svjedok svega što radite). U proteklom, kao i svim drugim minulim ramazanima, muslimani su uporno zazivali Božiju milost i od Njega tražili da i njih upiše među svjedoke (Naš Gospodaru mi vjerujemo što si nam objavio i slijedimo Poslanika. Piši nas s onim što su posvjedočili Tvoje Jedinstvo). Tumačenje i interpretacija ove riječi od strane bosanskohercegovačke uleme, posebno u vrijeme i nakon agresije na našu domovinu, postaje intenzivnije i u dominantnom značenju oni koji su svjedočeći puninu vjere u Boga položili svoje živote za slobodu ovdašnjeg čovjeka. 

Šehidi su ovdašnjem čovjeku postali trajna inspiracija svjedočenja istine protiv laži, pravde protiv nasilja, slobode protiv porobljavanja, dobrote i ljubavi protiv zla i mržnje.

Njihov šehadet, svjedočenje, iskazano je kroz čvrstu vjeru iz koje je potekla ljubav prema porodici, ljudskoj zajednici i, naročito, domovini. Danas govoriti o šehidima i njihovom značaju nerazdvojivo je od smisla i značaja domovine. Poslije agresije na našu domovina njihova žrtva i borba za slobodu i život dostojan čovjeka opisana je u prozi, opjevana u poeziji, brojnim ilahijama i kasidama, tumačena u mnogim tekstovima, ekranizirana u dokumentarnim filmovima, zabilježena u različitim bilješkama, tako je zapravo sačuvana, što i treba činiti, da u nama i među nama živi kao svjetlost koja obasjava trasu, kojom nam valja ići. Čuvati uspomenu na njih znači čuvati sjećanje na njihovo djelo i naslijeđe.

Ukoliko dublje razmišljamo o tome, shvatit ćemo da te radosti ne bi ni bilo da nije bilo onih koji su, Božijom voljom, položili svoje živote da bismo mi Bajrame mogli dočekivati na najljepši način. Upravo kad je intenzitet tog osjećaja na vrhuncu, mi želimo da se sjetimo njih i budemo zahvalni za žrtvu koju su podnijeli.

Dan šehida se u našoj domovini obilježava učenjem Kur'ana, u džamijama i mezaristanima, u tišini i dostojanstveno, obilaskom mezara i učenjem Fatihe.

Potrebno je da svi, a posebno mlađi naraštaji, njeguju i razvijaju kulturu sjećanja.

Svijest o našim šehidima treba podizati na još viši nivo, ne radi njih, jer će oni sigurno uživati na najljepšim mjestima Dženneta, već radi nas. Nama živima treba sjećanje na šehide. U njihovoj žrtvi treba tražiti stalni poticaj da svoju domovinu učinimo sigurnijom i prosperitetnijom, jer domovina je bitan preduvjet samoodrživosti jednog naroda.